Uncategorized

Retrospektiva slučaja

David Dragičević rođen je 31.01.1997. Otac Davor Dragičević bio je učesnik rata kao pripadnik Vojske Republike Srpske, gdje je otišao kao mladi vojnik i ubrzo je teško ranjen (novembar 1992.), te je ostatak rata proveo na rehabilitaciji. David je bio njegov drugi sin iz drugog braka, ali je njemu kao ocu bio najbliži i nakon razvoda roditelja, David je ostao da živi sa svojim ocem u Banja Luci, dok se majka preudala i sa mlađom sestrom otišla da živi u Austriju. David je bio student dva prestižna fakulteta , Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banja Luci i IT Akademije iz Zemuna, koju je pohađao online. Bio je već kao učenik jako dobar IT stručnjak, te je sebi za džeparac zarađivao popravljajući kompjutere prijateljima i dajući instrukcije iz matematike i informatike djeci iz srednjih i osnovnih škola. Njegov otac je radio kao konobar sa skromnim primanjima i kreditima, te je želio po svaku cijenu da ga poštedi troškova oko svog školovanja. David se od 15-te godine počeo intenzivno baviti i muzikom, pisao je tekstove i snimao pjesme, u kojima je na vrlo jasan način predstavljao svoje viđenje života mladih u BiH. Bio je širokih shvatanja za svoju dob i za većinu svojih vršnjaka pomalo neshvaćen. Bavio se i sportom i iza sebe je ostavio veliki broj medelja i diploma. U prirodi je bio jako pozitivna osoba, koju su prijatelji voljeli i poštovali. Pomagao je prijateljima, komšijama, ali i nepoznatim ljudima koji su bili u potrebi da im se pomogne. David Dragičević je bio dijete za primjer mnogim mladim ljudima u BiH.

17.03.2018. Davidov otac ga je posljednji put vidio živog. To veče oko 19h se pozdravio sa svojim ocem i izašao u grad. Ujutro oko 6h Davidov otac je vidio da se on nije vratio kući, što nije bilo specifično ponašanje za njega. Na mobilni telefon je bio nedostupan, te je otac najprije kontaktirao Davidove prijatelje da bi od njih dobio informaciju o njemu. Nakon toga je prijavljen njegov nestanak u policiji. Inspektori koji su uzeli izjavu za prijavu nestanka, uzeli su to jako neozbiljno, pokušavajući navesti roditelje na to da se „David vjerovatno negdje zabavlja“. Otac i majka su znali da David nije takav i da svojim roditeljima nikada ne bi priredio takve probleme. 6 dana je trajala potraga za Davidom, koju su uglavnom vodili roditelji, prijatelji i građani Banja Luke. Policija za sve to vrijeme nije imala nikakve informacije o njegovom mogućem kretanju.

24.03.2018. oko 12h roditeljima je stigla vijest da je u blizini rijeke Vrbas pronađeno beživotno tijelo NN osobe, za koju se sumnja da je David. Tijelo je pronađeno nekih sat i po prije toga. Roditelji i Davidovi prijatelji su u tom momentu bili najvise pogođeni saznanjem da je David nakon 6 dana potrage pronađen mrtav na ušću Crkvene u Vrbas. Šok, nevjerica, a potom identifikacija kojom je njegov otac potvrdio da se radi o Davidu.Ocu  Davoru je već u tom momentu bilo jasno da mu je dijete ubijeno na monstruozan način, ali je najveći šok uslijedio kada su idućeg dana čelni ljudi MUP-a, zajedno sa patologom Željkom Karanom izašli na pres konferenciju i o Davidu i njegovoj smrti ispričali najstrašnije laži. Tada su rekli da je David bio narkoman, koji je opljačkao jednu kuću i nakon toga „zadesno“ se utopio u kanalizacijskom potoku u neposrednoj blizini te kuće. Te laži su bile toliko očigledne svakom građaninu koji je pogledao tu konferenciju, jer sam govor tijela tih ljudi koji su sjedili na presu je bio samo jedna riječ PANIKA. Iza te panike krila se laž o ubistvu djeteta.Policija koja samo dva dana prije te pres konferencije nije imala nikakva saznanja o Davidovom kretanju, na toj pres konferenciji je do detalja „opisala“ putanju njegovog kretanja u noći između 17. i 18.03.2018., čak i šta je to veče pojeo i gdje. Očekivali su da će svojim lažima spriječiti bilo kakvo okupljanje i negodovanje građana, ali su naprotiv postigli kontra efekat, kao i svakom svojom narednom izjavom koju su dali.Ono što je jedino sigurno bilo u tom momentu je da je David zadnji put viđen u centru grada kod kafea „988“, za šta postoje nesporni snimci video nadozora. Prije toga, isto to veče, bio je u kafeu svog strica , kojem je prilikom odlaska rekao „Ako mi se nešto desi kriv je FILIP ĆULUM“. To ime je ponovio nekoliko puta kako bi bio siguran da je stric zapamtio. Poruku istog sadržaja je posalo i svom prijatelju Davidu Rosiću, koji je u tom moemntu bio u Sloveniji. Nakon zadnjeg zabilježenog snimka video nadozra, Davidu se gubi svaki trag. Već u vrijeme potrage pojevio se svjedok koji je tvrdio da je u ranim jutarnjim časovima 18.03., sa balkona svog stana vidio kako „neku osobu“ na prakingu Metalske škole tuče 15-tak osoba, te kako nakon toga dolazi neki auto i tu osobu odvodi u nepoznatom pravcu. Pretpostavka je bila da se radi o Davidu, što bi i po vremenu i po mjestu događaja odgovaralo u odnosu na poslednji snimak kamera. Jedina kamera koja je ovaj događaj na parkingu mogla da snimi je kamera video nadzora na Reifessen banci. Taj snimak nikada nije pronađen, a pripadnici MUP-a su navodno greškom izuzeli pogrešan snima od drugog datuma. Mjesto na kojem je David držan punih 6 dana do danas nije poznato, ali postoji svjedočenje osobe koja živi u neposrednoj blizini CJB Banja Luka i koja je dva dana prije pronalaska Davidovog tijela, u večernjim časovima, vidjela policijsko auto Daster Dacia koje je dovezlo „neku osobu“ , koja je očito bila bez mogućnosti samostanog hoda, te koju su pripadnici MUP-a izvukli iz auta na pločnik. Tu su je najprije udarali, a nakon toga su je odvukli u zgradu CJB, na sporedni ulaz koji se već duže vremena ne koristi. Dva dana nakon toga pronađeno je Davidovo tijelo na ušću kanalizacijskog potoka Crkvena u rijeku Vrbas. Mrtvozornik koji je prvi došao do tijela ,odmah je izjavio prema stanju tijela i evidentnim povredama da se radi o ubistvu, te da tijelo nije ni par sati provelo u vodi. Dan nakon pronalaska tijela patolog Zavoda za sudsku medicinu, dr Željko Karan, napravio je obdukciju. Prema njegovim nalazima obdukcije, tijelo je u vodi provelo svih 6 dana i kao vrijeme smrti navodi 18.03.2018. u 04h ujutro. Takođe je već tada iznio podatke da je u krvi pokojnog Davida pronađena u miligramima izražena količina narkotika (THC i LSD) , te alkohol. Patolog je izjavio i da je većina povreda na Davidovom tijalu nastala postmortalno. Nakon snažnog negodovanja roditelja, prijatelja i građana, roditeljima su kući u odvojenim posjetama došli predsjednik RS Milorad Dodik i ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač. Prilikom te posjete Milorad Dodik je izrazio spremnost da pomogne roditeljima koji su zahtjevali novu obdukciju, te je kontaktirao patologa iz Beograda, dr Ivicu Milosavljevića. Reobdukcija koja je urađena 28.03.2018., bila je totano neobjektivna, jer je patolog Milosavljević praktično samo prepisao nalaz patologa Karana, u koji je imao uvid cijelo vrijeme i jedina razlika u njihovim nalazima je u vremenu smrti, gdje patolog Milosavljević navodi da smrt nastupila 2-4 dana od vremena prve obdukcije. Samim tim je oborena tvrdnja da se David udavio prilikom pada u potok u jutarnjim časovima 18.03. I ovaj patolog je potvrdio nalaz narkotika, premda je sva javnost upoznata da Zavod za sudsku medicinu RS ne ma aparaturu za ovakav oblik toksikološke analize. Otac i majka su na ličnu inicijativu , a na osnovu uzorka kose, u Austriji uradili toksikološki nalaz koji je negirao da je David u zadnjih 6 mjeseci prije smrti uzimao bilo kakav vid narkotika. U kasnijem postupku koje je vodilo Tužilaštvo, takođe je urađena nezavisna analiza na Forenzičkom institutu u Zagrebu, gdje je takođe potvrđeno da u krvi Davida Dragičevića nije bilo prisutnih narkotika. Međutim, čelnici MUP-a koji su „vodili istragu“ i dalje su nastavili sa tvrdnjama kako je David bio alkoholisan i drogiran i kako je nakon što je „opljačkao“ jednu kuću u banjalučkom naselju Lauš ( u kojoj je navodno prema snimcima video nadzora sa obližnjeg objekta apartaman „Vesto“ proveo skoro 50 minuta), bježeći sa ukradnim stvarima iz kuće, na obližnjem mostu sam pao u potok, pri čemu je nastupila smrt.

Građani su se prvi put okupili na Trgu Krajine u Banja Luci  26.03. u 18h, a inicijatori tog spontanog okupljanja bili su Davidovi prijatelji koji su stali uz Davidove roditelje da kažu glasno i jasno  : „Lažete, koga skrivate, ko je ubio Davida!“ Od tog dana do danas te rijeci su izgovorene bezbroj puta, vapaji oca i majke su parali srca svih ljudi koji su stajali na  trgu, ali su institucije ostale nijeme.

Uslijedio je prvi veliki skup PzD, 21.04., kada se na trgu okupilo oko 10 000 gradjana, što nikada nije uspjela da okupi ni jedna politička partija na ovom istom mjestu.  Ljudi su prepoznali iskrenost Davora i Suzane i ljudi koji su stali uz njih da ih podrže i ta iskrenost je izbijala iz svake izgovorene riječi. Do početka maja mjeseca otac Davor je pozivao sve koji znaju bilo šta ili su bili prisutni izvršenju samog zločina da mu se jave, da će ih on i narod zaštiti, samo da se kazne glavni krivci. Svi su ostali nijemi na njegove pozive. Davor je već tada ukazivao na činjenicu da se krivci neće otkriti do izbora u oktobru, govorivši tada „da će se istina saznati kada prva dunja otpadne“. Znao je da su krivci čuvani od strane ljudi koji su u najvišim institucijama Republike Srpske i da ma šta radili i vršili pritisak nikada ih neće privesti za zločin. 10. maja Davor se u Narodnoj skupštini obratio poslanicima i rekao da samo traži da se otkrije istina o smrti njegovog sina i da se kazne počinioci sa najtežom mogućom kaznom, ali i saučesnici u prikrivanju zločina.Tražio je da institucije rade svoj posao po slovu zakona, a ne prema potrebama povlaštenih pojedinaca. Tada je vladajuća partija SNSD donijela prijedlog o formiranju Anketnog odbora , pred kojim su trebali biti ispitani svi oni koji su odgovorni za činjenje ili ne činjenje svega onoga što je u istrazi trebalo da se uradi i što se pogrešno uradilo. Obzirom da su na čelo tog radnog tijela postavili čovjeka iz opozicije (Branislav Borenović PDP), svima nam je to dalo lažnu nadu da su možda ipak svi spremni za utvrđivanje činjenica i otkrivanje istine. Ta nada je trajala jako kratko, jer odmah po završetku rada Anketnog odbora , koji je pri tome korektno i predano odradio svoj dio posla, stigla  vijest da je prije samog glasanja poslanika u Narodnoj skupštini o usvajanju izvještaja Anketnog odbora, predsjednik RS Milorad Dodik, izjavio kako „vladajuća koalicija neće prihvatiti izvještaj Anketnog odbora i da je opozicija sa ovim dokazala kako je nesposobna“. Smatramo da je to bio prvi korak u politizaciji ovog monstruoznog zločina nad djetetom, gdje je vladajuća partija iskoristili smrt djeteta da bi pokazali da je „opozicija nesposobna“. Obračun prije početka predizborne kampanje je počeo nad humkom Davida Dragičevića. Svi smo svjesni kasnije priče koja je prenošena u etar od strane tih istih ljudi, kako je sva borba za istinu o smrti djeteta politička manipulacija i kako su svoja neljudska dijela prebacili na druge. I desilo se upravo to , da u Narodnoj skupštini nije izglasan izvještaj Anketnog odbora, ali je taj isti dan stigla vijest da je Tužilaštvo izdalo naredbu o pokretanju istrage za ubistvo Davida Dragičevića. 100 dana, 100 dana je otac sa građanima stajao na Trgu i tvrdio da mu je dijete ubijeno, da bi institucije tek nakon 100 dana to i priznale. Ali pojedini ljudi iz vrha vlasti su i dalje mrtvo dijete nastavili nazivati narkomanom i tvrditi kako je njegova porodica kriva za sve što mu se desilo,jer se po njima radilo o disfunkcionalnoj porodici. Predsjenik RS je u intervju koji je dao za srbijansku agenciju „Telegraf“ teško prekršio Ustav RS, ulazeći u privatni život porodice Dragičević, predstavljajući ih u najgorem mogućem svjetlu kako bi „opravdao“ zločin nad 21-godišnjim momkom.

U julu mjesecu održan  je i drugi veliki skup PzD. Ovaj put broj gradjana je bio blizu 20 000. Ljudi su se počeli buditi i shvatati da je svako dijete u ovom gradu ,ali i u drugim gradovima. U kući u kojoj je navodno David bio, prema izjavi vrha MUP-a od 26.03.2018., nikada nije nadjen Davidov DNK, niti bilo koji drugi dokazi koji bi ukazivali na njegov boravak u kući. Jedini „dokaz“ za to koji je MUP koristio ,jesu snimci sa apartmana preko puta sporne kuće. Za te iste snimke je u septembru mjesecu uhapšena osoba za koju tužilaštvo trvrdi da je montirala snimke i ometala istragu. Osoba koja je uhapšena je sve to uradila prema nalogu vlasnika sporne kuće, Đorđa Rađena, za koga se osnovano sumnja od početka da je upleten u ovo ubistvo.  Sporne snimke dakle nije izuzimala policija u toku istrage, nego civilno lice koje za to nije imalo nikakva prava, a policija nije imala pravo da takve snimke uopšte predstavi kao dokazni materijal. Niko nikada se porodici nije izvinio za sve laži koje su iznijete javno za njihovo mrtvo dijete, a da ne govorimo o totlanom odsustvu volje i želje institucija da napravi bilo kakav pomak u cilju otkrivanja ubica, saučesnika i nalogodavaca. U samom Tužilaštvu su se dešavale jako čudne i nedopustive stvari, kao što je bio nestanak jednog od dokaznih materijala, a to je Davidov donji veš, za koji je Tužilac Lepir u jednoj televizijskoj emisiji (emisija 1:1 , ATV) na pitanje novinara o tome spornom dokazu rekao,kako se radi o „nebitnom“ dokazu za istragu. Kasnije su za nesatanak ovog dokaza optužena dva krim-tehničara,koji su očigledno bili samo izvršioci nečijeg naređenja. Svi zvaničnici koji su direktno bili vezani za istragu i sam slučaj i prije svega su bili odgovorni za sporovođenje svih postupaka u istrazi, neprestano su davali kontradiktorne izjave u kojima su ne samo pobijali jedni druge, nego su vrlo često pobijali  i sami sebe u izjavama datim u različitim vremenskim periodima, za sta postoje dokumentovani audio i video zapisi. Takođe iz Tužilaštva je nestao još jedan ključni dokaz, a to je izjava/zapisnik mrtvozornika, koji ne samo što je tvrdio da se radi o ubistvu već u prvom kontaktu sa tijelom, nego je i izjavio da prilikom pronalaska Davidovog tijela, kod njega nisu pronađeni nikakvi predmeti u džepovima. To je još jedna od kontradiktornosti , jer je patolog Karan navodno iz džepova Davidove odjeće izvadio predmete koji su navodno ukradeni u kući Đorđa Rađena.

Sve je to stvorilo ogromno nepovjerenje kod građana ,koji su postali svjesni da ljudi koji zastupaju državne institucije ne samo ih lažu, nego da su i saučesnici u zločinu, a prema svim dokazima koji su iznijeti u javnost i da su sami izvršioci zločina. Neželeći da čekaju čije će dijete sutra biti žrtva ovakvih ljudi koji rade u najvišim organima državnih institucija, ljudi su sve masovnije počeli da negoduju i da izlaze na ulice tražeći istinu i pravdu. Građani su veliku nadu polagali u nadolazeće parlamentarne izbore, nadajući se promjeni vlasti , koja bi u tom slučaju pokrenula istrage protiv svih odgovornih i pozatvarali ubice. Pred same izbore 05.10., održan je treći veliki skup građana pod nazivom Pravda za Davida. Na tom skupu je bilo evidentno koliko je nezadovoljstvo građana, jer se na trgu okupilo preko 40 000 građana. Dva dana nakon toga , održani su parlamentarni izbori , koji su na tako očigledan i brutalan način pokradeni, gdje su građani obespravljeni ,a njihova volja u potpunosti degradirana . Režim je na sve moguće načine obezvrijedio glas građana i svim mogućim i nemogućim metodama je pokrao izbore, te se ponovo proglasio pobjednikom. Građani su bili u šoku, nevjerici, suzama, niko nije mogao vjerovati šta se desilo. Jedno je bilo sasvim jasno, ubice će ostati na slobodi. Veliki broj građana je tada otvoreno rekao da će u najskorijem vremenu sa porodicama napustiti RS, jer ne žele da žive podtim terorom i nepravdom. Građani okupljeni oko grupe PzD su odlučili da svoju borbu podignu na jedan viši nivo, te da se registruju kao NVO , odnosno ka UG „Pokret Pravda za Davida“. Njihova ideja je da veliki broj građana okupljen oko zajedničke ideje započne borbu na način koji im Ustav i zakoni dozvoljavaju, da utiču na mjenjanje zakona, propisa i svega onoga što urušava sistem države i da se zajedno bore protiv svih nezakonitosti u radu institucija. Pritisak na građane se i dalje nastavio, kako bi se urušila ova jedinstvena ideja, te su mnogi građani koji su podržali ovu ideju i dolazili na trg , kažnjeni na radnim mjestima, u državnim institucijama , ali i privatnom sektoru koji je blizak režimu. Kazne su uglavnom „upakovane“ u premještaje na radna mjesta sa manjim koeficijentom i u mjesta koja su na stotine kilometara udaljena od njihovog mjesta stanovanja. Najviše su bili skoncentrisani na ugrožene kategorije radnika kao što su samohrane majke i djeca palih boraca. Ali građani se nisu uplašili kako su oni to očekivali i kako im je uvijek do sada polazilo za rukom. Udruženi oko zajedničke ideje, snažniji i jači nego ikad, zajedno sa advokatima koji su stali na stranu naroda, odlučili su da pravnim putem obore ovakve naredbe režima. Porodica Dragičević neće odustati od otkrivanja istine o svom ubijenom djetetu, kao ni od traženja kazne za ubice i saučesnike, a neće odustati ni građani koji su se okupili oko ove porodice zbog bezbjednosti svoje djece i bolje budućnosti svih ljudi u BiH. Pritisci na porodicu i najbliže ljude oko njih počeli su još u maju 2018., kada je potpuno neosnovano angažovana Jedinica za borbu protiv terorizma koja je u sastavu MUP-a RS, koja je dobila zadatak da određene ljude oko Davora Dragičevića, kao i njega samog prate, prisluškuju i pokušaju napraviti snimke kojima bi ove ljude mogli javno diskreditovati. Pored praćenja, režim je koristio na društvenim mrežama veliki broj ljudi koji su pisali laži o Davidu, Davoru i ljudima iz grupe Pravda za Davida, kako bi javnost okrenuli protiv porodice i grupe. Naravno , sve što je pisano, pisano je sa skrivanjem identiteta, kako ih članovi grupe ne bi mogli tužiti za klevete. Tim i takvim postupcima nanesena je velika nepravda i šteta ljudima koji su iskreno podržali porodicu, kao i samoj porodici, a da su pri tome bili potpuno nemoćni da se sa tim izbore. Radi se o ljudima koji nikada nisu bili sudski procesuirani, kažnjavani ili osuđivani, bez ikakve mrlje u prošlosti, a o kojima su iznesene u javnost užasne laži, čak i putem Javnog servisa Republike Srpske (RTRS-a), zbog čega je veliki broj građana podnio tužbe protiv ove javne institucije.

Ključno u cijeloj ovoj priči , što građane uporno tjera dalje i da ne odustaju od svojih zahtjeva, jesu upravo kontradiktorne izjave i postupci institucija, što stvara ogromnu nesigurnost kod njih i zabrinutost za svu djecu u BiH. Umješanost u ubistvo i prikrivanje zločina institucija koje bi trebale da obezbjeđuju bezbjednost građanima je glavni pokretač i glavni motiv građana koji ne žele odustati od otkrivanja istine i na taj način otkrivanja svih koji su umješani, te njihovo adekvatno sankcionisanje.

Categories: Uncategorized